Tužilaštvo zna tačan iznos: 45.556.596.250 dinara, odnosno oko 388 miliona evra. Toliko je, prema sumnji, vlasnik Alta banke Davor Macura iznio iz trezora banke. Poznata je suma do posljednjeg dinara, poznato je ko je, prema sumnji, iznosio, a poznato je i kako: uz pomoć kartica dvojice zaposlenih u trezoru. Samo jedna stvar nije poznata, ili bar nije saopštena: gdje je taj novac sada.
Od hapšenja su prošla dva dana. Oglasili su se tužilaštvo, policija, Narodna banka, advokati i političari. Niko od njih nije rekao da li je novac pronađen, da li je još u zemlji i ko ga je prevezao. To pitanje, a ne samo ko je uhapšen, trebalo bi da bude u središtu ove priče.
Odgovor nije jednostavan, jer se u slučaju Alta banke prepliću najmanje tri različite priče o novcu.
Prva priča: gotovina iz trezora
Prema saopštenju policije, Macura se sumnjiči da je iz trezora „Depo“ neovlašćeno iznosio novac, a dvojica zaposlenih su mu, kako se sumnja, predavali kartice za ulaz ili su mu svojim karticama i prisustvom omogućavali pristup. Za taj iznos je, prema policiji, oštećena sama banka.
Prema podacima Narodne banke Srbije, Alta banka je sredinom ove godine imala u gotovini 83,5 milijardi dinara. Taj udio gotovine u bilansu neobično je visok za banku njene veličine. Ako su navodi tužilaštva tačni, iz trezora je nestalo više od polovine tog iznosa.
Tužilaštvo navodi da je prilikom pretresa 31. oktobra i 1. novembra sačinjen popis gotovine u trezoru. Rezultat popisa nije objavljen. Ne zna se, dakle, koliko je novca pronađeno, ni da li je izneseni novac pronađen.
Koliko je to novca fizički, najbolje pokazuje računica. U novčanicama od 5.000 dinara to je više od devet miliona novčanica, po gruboj procjeni oko devet tona papira. Čak i da je riječ o novčanicama od 500 evra, to je oko 776.000 novčanica. Takav teret ne iznosi se u džepovima, nego u vozilima ili kroz veliki broj prevoza. To znači da postoje tragovi: snimci sigurnosnih kamera, evidencije ulaska u trezor, vozila, ljudi koji su novac prevozili i mjesta gdje je odložen. Ako je novac iznošen duže vrijeme, ostaje pitanje kako to niko u banci i u nadzornim institucijama nije primijetio.
Ekonomista Emir Zildžović, predstavnik Studentske liste, rekao je da „ne može troje ljudi da iznese toliki novac“. Bez obzira na politički ugao iz kog dolazi, pitanje je tehnički opravdano.
Druga priča: transferi poslije izbora
Aferu je pokrenuo beogradski advokat Ivan Ninić. On u krivičnoj prijavi tvrdi da je banka od 26. oktobra, dan poslije parlamentarnih izbora, počela „intenzivno i ubrzano“ da prebacuje novac na račune i u pravna lica u Moskvi i Skoplju, gdje lica povezana sa bankom imaju vlasničke udjele u bankarstvu i osiguranju. Prema nezvaničnim informacijama koje su prenijeli mediji, riječ je o oko 50 miliona evra. Ninić tvrdi i da je Narodna banka propustila da hitno pokrene vanrednu kontrolu.
Te tvrdnje zasad nisu potvrđene. Guverner Narodne banke Sjeverne Makedonije Trajko Slaveski nazvao ih je neprovjerenim i rekao da prenos novca sam po sebi nije sumnjiv, ali da odliv kapitala treba da zanima institucije zemlje iz koje novac odlazi. Alta banka je prošle godine kupila Stopansku banku u Bitolju, u kojoj je makedonska centralna banka sada uvela privremenu upravu. Centralna banka Crne Gore oduzela je dozvolu za rad platnoj instituciji „Alta pej grup“ u Podgorici.
Britanski „Fajnenšel tajms“ piše, pozivajući se na srpske zvaničnike, da su klijenti Alte u danima poslije izbora podizali velike sume i prebacivali značajne iznose u inostranstvo. Isti list navodi da je Evropska centralna banka ranije provjeravala Altu zbog sumnje na pranje novca, uz pitanje može li banka uopšte da utvrdi zakonito porijeklo depozita, i da je banka poslije 2022. imala važnu ulogu u transferima novca ruskih građana i firmi.
Tužilaštvo za organizovani kriminal je još 27. oktobra zatražilo od Narodne banke podatke o svim transferima u inostranstvo od 27. septembra. Prema saopštenju tužilaštva, NBS je 30. oktobra dostavila tromjesečne podatke zaključno sa 20. septembrom, a izvještaj za traženi period, kako je navela, može dostaviti tek poslije 4. novembra. Tužilaštvo je zatražilo i provjeru postupanja odgovornih lica u samoj Narodnoj banci.
Treća priča: novac države i građana
Sredinom godine klijenti su u Alta banci držali 172 milijarde dinara, odnosno oko 1,47 milijardi evra depozita. Građani i mala preduzeća do 50.000 evra su osigurani i dobiće novac preko Agencije za osiguranje depozita. Za velika preduzeća i državne firme to ne važi.
Račune u Alta banci imali su Elektroprivreda Srbije, Elektromreža Srbije, Telekom, beogradski Vodovod, Parking servis i drugi. EPS je preko Alte naplaćivao račune za struju građanima, a prema navodima medija taj posao dobijen je bez tendera. Nijedno državno preduzeće do sada nije saopštilo koliko je njegovog novca ostalo u banci. Prema nezvaničnim informacijama, neka su imala i više od milijardu dinara. Bivša guvernerka Kori Udovički upozorava da ti depoziti nisu bili osigurani, što znači da će njihova sudbina zavisiti od toga šta ostane u stečajnoj masi.
Tu je i prošlogodišnja dokapitalizacija. Banka je 2025. u kapital dobila oko 7,8 milijardi dinara, odnosno oko 66 miliona evra, što višestruko premašuje njenu godišnju dobit. Ko stoji iza tog novca, javnosti nikada nije jasno objašnjeno.
Zašto niko ne govori gdje je novac
Postoji nekoliko mogućih objašnjenja, a vjerovatno je tačno više njih istovremeno.
Prvo je tajnost istrage. Tužilaštvo ne mora, a često i ne smije, da otkriva šta je pronašlo dok istraga traje, da ne bi upozorilo moguće saučesnike ili omogućilo da se novac dalje sakrije. To je legitiman razlog, ali onda tužilaštvo to treba i da kaže, umjesto da ćuti.
Drugo, moguće je da institucije to ni same još ne znaju. Popis gotovine urađen je tek prije nekoliko dana, a Narodna banka tužilaštvu, prema sopstvenim navodima, može dostaviti izvještaj o transferima tek poslije 4. novembra.
Treće, tu je politički trenutak. Srbija je u prelaznom periodu, a na čelu Narodne banke, policije i tužilaštava i dalje su ljudi postavljeni u vrijeme prethodne vlasti, sa kojom su, prema pisanju medija, i Alta banka i njen vlasnik bili bliski. To ne znači da neko nešto krije. Ali upravo zato institucije treba da budu što otvorenije, kako bi otklonile i samu sumnju.
Na kraju, ćute i osumnjičeni. Macurini advokati nisu komentarisali navode, a Alta banka nije odgovorila ni na pitanja stranih medija.
Pitanja na koja institucije moraju odgovoriti
Javnost ima pravo da zna:
- Gdje se fizički nalazi novac koji je, prema sumnji, iznesen iz trezora: u zemlji, u inostranstvu, u gotovini ili na računima?
- Koliko je gotovine pronađeno prilikom popisa 31. oktobra i 1. novembra i koliko nedostaje?
- Koliko je novca, od 26. oktobra do oduzimanja dozvole, prebačeno u inostranstvo, u koje zemlje i kome?
- Zašto je Narodna banka od prvih upozorenja do oduzimanja dozvole čekala skoro nedjelju dana?
- Koliko novca državnih preduzeća je ostalo u banci i ko je odlučio da se on drži baš tu?
- Ko je 2025. uložio 66 miliona evra u kapital banke?
Narodna banka poručuje da je bankarski sistem stabilan, a Agencija za osiguranje depozita da ima dovoljno novca za osigurane štediše. To je vjerovatno tačno i važno je za mir građana. Ali stabilnost sistema i odgovor na pitanje gdje je novac nisu isto.
Za sve osumnjičene važi pretpostavka nevinosti, a odgovornost će utvrditi sud. Odgovori na pitanja o novcu, međutim, ne moraju čekati presudu. Oni postoje u evidencijama Narodne banke, Uprave za sprečavanje pranja novca, Agencije za osiguranje depozita i samog tužilaštva. Što ih institucije duže drže za sebe, povjerenje u njih biće manje.
