Kolumna Mišljenje

Željko Penjaroja

Dva poraza u dva dana, igrači prikucani za klupu i trener koji se nervira na način koji Partizanova publika dobro poznaje. Da li Đoan Penjaroja polako postaje Željko, ili iza svega stoji nešto jednostavnije?

Trener Partizana Žoan Penjaroja stoji uz teren u tamnom odijelu
Žoan Penjaroja uz teren tokom utakmice Evrolige Foto: Zafer / Wikimedia Commons / CC BY 4.0

Ko je gledao Partizan u duplom kolu Evrolige, mogao je da se zapita da li pored terena stoji Đoan Penjaroja ili neko mnogo poznatiji. Mirni Katalonac, koji je prošle zime preuzeo ekipu u rasulu i vratio joj sistem, u Lionu i Kaunasu je djelovao kao čovjek kome nešto ne da mira.

Počelo je u Francuskoj. Partizan je u 34. minutu vodio 69:58, a do kraja je postigao samo šest poena. Utakmicu je izgubio 82:75, a Penjaroja je u posljednjem minutu zaradio tehničku grešku. Arijan Lakić tog večeri nije ni ušao u igru, a Žofri Lovernj je, nakon lošeg početka protiv Bolomboja, ostao na klupi do kraja.

Dva dana kasnije, u Kaunasu, sličan scenario. Partizan je bio na minus 16, vratio se na četiri poena, ali Žalgiris je preživio dramatičnu završnicu i slavio 87:80. Ovaj put je na klupi ostao Olman.

Sjesti igrača bez objašnjenja, mijenjati rotaciju iz utakmice u utakmicu, reagovati bijesom uz liniju: to je rukopis Željka Obradovića. Kod Željka je to bio metod, a kod Penjaroje je, bar do sada, izgledalo strano. Otuda pitanje: šta se desilo?

Prvi osumnjičeni: Karlik Džons

Najlakše je pokazati na glavnu zvijezdu. Džons je u dvije utakmice šutirao 6 od 23 iz igre, bez ijedne pogođene trojke, uz šest izgubljenih lopti. U oba meča je imao po sedam poena. To je daleko od igrača koji je samo desetak dana ranije riješio vječiti derbi.

Tu je suština problema. Kada Džons ne igra dobro, Partizan nema plan B. Strani analitičari upozoravali su na to i poslije pobjede nad Zvezdom: ekipa je previše zavisna od jednog čovjeka. Ako trener to vidi, a nema rješenje na klupi, frustracija je razumljiva.

Drugi osumnjičeni: povrede

Pred Asvel je Penjaroja potvrdio da neće moći računati na Vanju Marinkovića, Tonjea Džekirija i Dereka Vilisa. To su tri igrača iz rotacije, od kojih je Marinković jedan od rijetkih pravih šutera u timu. Bez njih trener mora da mijenja raspored, pa i igrači koji inače igraju ostaju bez minuta jer se traži neka druga ravnoteža.

Treći osumnjičeni: pojačanja

Nova pojačanja, Antonio Rivs i Robert Frenks, stigla su uoči duplog kola. Penjaroja je sam rekao da će im trebati vremena, posebno Rivsu kome je ovo prvo iskustvo u Evropi. Pojačanja koja tek uče sistem u sred sezone rijetko donose mir. Češće donose eksperimente, a eksperimenti koštaju utakmica.

I ono što trener sam priznaje

Najiskreniji je bio sam Penjaroja. Priznao je da je Partizan jedna od najslabijih ekipa Evrolige u šutu za tri poena i da tim još nije potpuno spreman. Trener koji zna da mu ekipa ne može da pogodi otvoreni šut, a nema šutere na raspolaganju, nema mnogo alata. Ostaje mu da mijenja ljude i da se nervira.

Pa, Željko ili ne?

Moja procjena: Penjaroja nije postao Željko, ali je došao u Željkovu situaciju. Kada tim zavisi od jednog igrača, kada su povrijeđeni šuteri, a nova pojačanja još lutaju, svaki trener počne da traži krivce na klupi i oko sebe. Nervoza nije uzrok poraza, nego simptom.

Partizan je poslije devet kola na 12. mjestu, sa četiri pobjede i pet poraza. To još nije kriza, ali jeste upozorenje. Ako se Marinković vrati, a Rivs i Frenks uklope, vidjećemo mirnijeg Penjaroju. Ako ne, Beograd će gledati jednu staru, dobro poznatu predstavu, samo s drugim glavnim glumcem.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Komentari se objavljuju nakon odobrenja redakcije.